Faroski kantaduri – misionari vjere i kulture

Misionari hrvatske vjere i kulture, svjedoci i stvaraoci hrvatske povijesti, pronositelji duha, tradicije i poštovanja prema precima. Sve su to i još više Faroski kantaduri. Već 15 godina putuju i svijetom pronose glazbeno i kulturno naslijeđe Hvara i Hrvatske, oduševljavaju 600 godina starim tradicijskim korizmenim napjevima Staroga Grada i Vrbanja na otoku Hvaru…

I svojim nastupima oplemenjuju  Uskršnju regatu, sada već tradicionalno.

2000.godine snimili su CD s korizmenim napjevima iz Staroga Grada i Vrbanja pod nazivom ''Za križem'' koji je 2002. doživio reizdanje Arcana, renomirane diskografske kuće iz Pariza, specijalizirane za staru glazbu.

Više o djelovanju zbora, impresijama sa svjetskih putovanja, sakralnim napjevima i klapskim pjesmama čijom ljepotom osvajaju svjetske pozornice ispričao nam je gosp. Ante Stančić, voditelj Faroskih kantadura.

Sakralni napjevi Velikog tjedna pobuđuju veliko zanimanje u krugovima svjetskih muzikologa. Koliko ste bili svjesni autentičnosti i značaja ovog glazbenog izričaja kada ste se okupili kao Faroski kantaduri?
Ante Stančić: Napjeve Velikog tjedna počeli smo pjevati kao koncert, pod nazivom "Za križem" 1994. godine na nagovor dr. Vedrana Deletisa koji je prvi prepoznao njihovu dubinu i ljepotu. Napjevi koje izvodimo na koncertu sastavni su dio liturgije koja se svake godine održava u našoj župi tijekom Velikog tjedna. To nisu neki zaboravljeni napjevi koji su se nekada pjevali, a mi, Faroski kantaduri izvukli ih iz ladica prošlosti i ponovno oživjeli, već su to napjevi koji se pjevaju svake godine i tako prenose s koljena na koljeno. Ovdje bih citirao dr. Vedrana Deletisa koji za korizmene napjeve kaže: "Drevne vibracije glagoljaške polifonije ovih korizmenih napjeva živa su veza s našim mrtvima, našim korijenima, našom konfesionalnom pripadnošću, dio su našeg emotivnog bića. Oni su neprekidna hrvatska povijest, neka nam budu dika, oslonac i ufanje."

Uz sakralne napjeve, na svjetskim turnejama promičete i ljepotu dalmatinskih klapskih pjesama. Što najčešće izvodite? Imate li standardni repertoar ili ga mijenjate ovisno o prigodama?
Ante Stančić: Kod dalmatinskih klapskih pjesama baza nam je ponovno naš grad i pjesme koje su iz Staroga Grada ili su se pjevale u Starom Gradu. Dakle, izvorne starinske pjesme ribara i težaka od arhaičnih napjeva, zatim ljubavnih i serenada, do rugalica. Uvijek se nastojimo predstaviti s izvornim napjevima stoga ih najčešće i  izvodimo, a ovisno o prigodi repertoar prilagođavamo.

Poznati su susreti zborova diljem svijeta čiji ste redoviti gosti. Kakve impresije donosite s takvih putovanja na kojima se družite s ostalim svjetskim zborovima? Koje biste godišnje okupljanje istaknuli kao najposebnije?
Ante Stančić: Obzirom da uglavnom svake godine nastupamo na različitim festivalima i u različitim državama teško je izdvojiti jedan poseban. Nastupali smo u više od 20 država diljem svijeta od SAD-a preko Kanade do Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Švedske, Grčke, Italije itd. Kao najznačajnije možda bi mogli istaknuti nastupe: u Londonu 2000. na milenijskom festivalu sakralne glazbe "Sacred voices", 2006. u francuskom Ambronayu na festvalu "Ambronay Ancient Music festival" te svakako nastup 2009. na svjetski poznatom festvalu sakralne glazbe "Quebec Festival of Sacred Music" u kanadskom Quebec City-u.

Ne može se opisati taj osjećaj kada završavamo koncert procesijom, prolazeći pored ljudi koji nisu razumjeli nijednu riječ, jer se nalazimo primjerice u Švedskoj, a niz obraze im teku suze.

Festivali diljem svijeta prigoda su za susrete s raznoraznim glazbenicima, a također i zborovima. Najdojmljivije je pri tom, i jako smo ponosni na to, da su svi oni redom profesionalni glazbenici, te nastupamo uglavnom u društvu eminentnih umjetnika. Nedavno, na turneji po Kanadi, nakon koncerta u Quebecu, publika je inzistirala na razgovor s pjevačima. Nakon 20-tak minuta razgovora primijetili smo, obzirom na njihova pitanja, kako su oni mišljenja da smo mi profesionalni pjevači i da ništa drugo osim pjevanja ne radimo.

Imate li posebnu, prijateljsku suradnju s nekim od europskih ili svjetskih zborova?
Ante Stančić: Neko vrijeme surađivali smo sa zborom iz Austrije, a u tijeku je pokušaj suradnje sa zborom iz grčkog grada Argostolija na otoku Kefaloniji gdje smo gostovali u rujnu 2009.

Surađujemo s gospođom Katarinom Livljanić, profesoricom na Sveučilištu Sorbonne u Parizu i voditeljicom ansambla Dialogos.

Koliko ste otprilike nastupa imali od početka djelovanja zbora i putujete li danas više nego prijašnjih godina?
Ante Stančić: Samo koncert "Za križem", u proteklih 15 godina, izveli smo 142 puta pred publikom u više od 20 zemalja. Putovanja ima isto toliko, ako ne i više, jer nakon izdavanja CD-a "Za križem" 2000. godine, 2004. izdajemo CD pod nazivom "Starogrojčice" s 18 pučkih (klapskih) napjeva. Napjevi predstavljeni na tom CD-u, tipični su primjeri pjevanja, u literaturi opisanog terminom spontano klapsko pjevanje ili "kantonje po uhu" . Također 2008. pod glazbenim vodstvom prof. Marija Markovine izdajemo treći CD naziva "Kad se Bog čovik učini". Na tom CD-u nalaze se kolende i napjevi božićnog razdoblja u Starom Gradu. Time proširujemo naše nastupe i na božićno vrijeme.

Tko sve čini Faroske kantadure? Koliko je članova zbora i čime se, osim promicanjem sakralne glazbe bave u životu?
Ante Stančić: Okarakterizirali ste nas kao zbor. Možda to i nije najtočnija formulacija, ali neka vrsta komornog zbora bi bila najbliža. Naime, njegujemo sakralnu, ali i tradicijsku dalmatinsku glazbu koju izvode klape tako da smo sazvučjem bliže klapi nego zboru. Također repertoar koji izvodimo uglavnom nema notnog zapisa, a nije nam poznat zbor s takvim repertoarom. S druge strane, nas je više nego što je to uobičajeno za jednu klapu. Mi se nazivamo kantaduri pa neka slušatelji procjene slušaju li zbor, klapu, ansambl ili nešto četvrto.

Faroske kantadure sačinjavaju Starograđani i to raznih profesija od inženjera do ribara, težaka, ekonomista, trgovaca, električara, drvodjelaca... Faroski kantaduri broje 14 stalnih članova, a za koncert "Za križem" pridruže se dvojica pjevača iz sela Vrbanj koji izvode Gospin plač.

Postoji li interes mladih Hvarana za sudjelovanje u radu zbora?
Ante Stančić: Interesa za sudjelovanje u radu Faroskih kantadura ima, ali još je bitnije da ima interesa za sudjelovanje u liturgijskom pjevanju u crkvi te u pjevanju svjetovnih i klapskih pjesma u svakodnevnom životu. Citirat ću prof. Marija Markovinu glazbenog voditelja Faroskih kantadura: "Faroski kantaduri nisu samo kulturno-umjetničko društvo koje pokušava otrgnuti zaboravu stare napjeve. To je grupa prijatelja koja i danas živi i pjeva kao i njihovi stari."

Nazivaju vas i misionarima hrvatske vjere i kulture. Laskava, ali i titula koja nosi puno odgovornosti. Kako se osjećate kao svojevrsni veleposlanici Hrvatske koji svakim svojim nastupom diljem svijeta predstavljaju ono najljepše što Hrvatska ima?
Ante Stančić: Kada proputujete skoro cijeli svijet i kada vidite da ti ljudi s kojima dolazimo u kontakt u nama prepoznaju ono duhovno što su sami izgubili, a njihovi preci su sigurno njegovali. Kad im kažemo kako dolazimo iz grada utemeljenog davne 385.g. prije Krista i da pjevamo pjesme i napjeve koji su stari više od 600 godina, tada jasno prenosimo poruku ljubavi i vjere hrvatskog katoličkog puka koji usprkos svemu zadržava svoj identitet. Titula misionara hrvatske vjere i kulture jest laskava i puna odgovornosti. Stvar je u tome da predstavljamo ono što Hrvatska jest i što bi trebala ostati bez obzira na ova prevrtljiva vremena podilaženja i traženja boljeg. Ponosni smo što nam je Ministarstvo kulture RH u nekoliko navrata iskazalo povjerenje te smo nastupali na festivalima kao predstavnici RH. Primjerice, u grčkom Patrasu prijestolnici europske kulture za 2006. godinu, u Londonu 2000.g. na milenijskom festivalu sakralne glazbe gdje smo bili jedini predstavnici katolicizma među ostalim svjetskim religijama. Svaki nastup shvaćamo vrlo ozbiljno i odrađujemo ga odgovorno, rezultat čega je i ovoliki uspjeh na svjetskoj sceni.

Osim pjevanja, imaju li članovi zbora vremena za neki hobi?
Ante Stančić: Naravno da imaju. Uglavnom su to ljudi od mora i polja, ribari, težaci, ima i nadarenih umjetnika i rekreativnih sportaša jer život na otoku podrazumijeva svestranost.

Ima li među njima i jedriličara?
Ante Stančić: Većina pjevača je prošla kroz školu jedrenja jedriličarskog kluba Helios iako se danas time ne bave. Ipak je većina vremena vezana uz more.